Religija i ja
Ne razumijem kako ljudi mogu ponosno da kazu da ne vjeruju u Boga. Kazu, vjeruju u energiju, u dobro u ljudima, u hiljade nekih razlicitih stvari ali ih iritira rijec Bog. Eh sad, za mene i moje shvatanje Bog i jeste to sve: Dobro u ljudima, Energija, Sistem…zovi to kako god zelis i kako ti god lezi.
Eh sad, sto se tice mene, ja sam iz mjesanog braka, ali sam od rodjenja odgajan tako da naginjem na svoju pravoslavnu stranu porodice. Nosim srpsko ime, zivio sam i pohadjao skolu u Srbiji. Od malih nogu sam naucen da se krstim i sa 5 godina sam znao cijeli Oce Nas. To je neka baza koja me formirala kroz cijeli zivot i hriscanstvo jeste podloga sa koje sam uvijek polazio i istrazivao sve druge religije i prostore. Sto se tice islama, nisam mnogo upoznat sa obicajima i sa odlikama, ali sam svako malo imao priliku da posmatram Islam iz neposredne blizine.
Moj prvi doticaj sa Islamom je bio kada sam se vratio iz Srbije u BiH. Prvi put sam tada cuo ezan, te mi je objasnjeno da je to zapravo molitva i da se muslimani mole 5 puta na dan. Ubrzo sam se navikao na ezan, obzirom da je dzamija bila novoizgradjena pored zgrade u kojoj sam zivio. Kada sam u srednjoj skoli bio poslat da odam pocast (zajedno sa drugim odlicnim ucenicima) u Opstini knjizevniku koji je nedavno umro, iznenadio sam se kada smo svi ustali i kada sam vidio da svi pruzaju ruke ispred sebe tokom minute cutnje. Nisam znao sta to znaci. Poslije sam saznao da je to ucenje Fatihe, i da je to obicaj da se muslimani mole na taj nacin.
Dan danas cesto zastanem kada prolazim pored dzamije u vrijeme Namaza, i posmatram ljude kako se mole. Posmatram predanost kojom izvrsavaju obrede i jednostavno me fascinira ponekad mir i tisina koju vidim u dvoristu dzamije. Mozda najbolji nacin na koji sam upoznao Islam je kroz molitve koje muslimani pjevaju pjevaju, Ilahije, a koje znaju biti prelijepe i prejake. Takvo bogastvo melodija i rijeci se rijetko moze pronaci bilo gdje drugdje.
Licno, sto se mene tice, cesto znam otici u crkvu i zapaliti svijece za svoje pokojne pretke i za sve ljude koji su mi dragi i koje znam, a kojima zelim sve najbolje da se desi. Dam prilog za razvoj crkve i molim se za zdravlje svih svojih najblizih kao i svih dobrih ljudi na svijetu.
Kako moj nemirni i istrazivacki duh ide stalno naprijed, poceo sam da izucavam Judaizam koji mi se toliko svidio da ponekad pozalim sto nemam vise pristupa toj religiji u sredini u kojoj zivim. Jevreji imaju neku nesto tajanstveno u sebi i ono sto me jos vise privlaci jeste dio Judaizma koji se odvojio od same religije i postao zasebna cjenila - Kabbala.
Nikada ne bih mogao biti ateista, jer jednostavno mi je prirodno da vjerujem u Uzviseno i nesto sto je iznad ljudi. Ljudi cesto ne vjeruju u stvari koje ne vide i stvari koje su iznad njih – upravo samo iz razloga jer podrzavaju iluziju da su oni licno tvorci svoje sudbine i da od njih slijedi niz dogadjaja u njihovom zivotu. Ovako, ukoliko bi poceli vjerovati u nesto vise – izgubili bi se, jer bi to znacilo da oni ne odlucuju uvijek kako ce biti i sta ce biti. Razumijem to i svjestan sam toga.
U sustini, moje vjerovanje je moja privatna stvar i mislim da svako treba da posmatra vjeru kao takvu. Ja je licno prozivljavam i dozivljavam. Kada se molim, molim se u sebi. Molitva mi pomaze i uvijek mi je pomagala u teskim trenucima…
